Opis

Antoine de Saint-Exupéry, francuski romanopisac, novinar i pripovjedač, rodio se u Lyonu u staroj plemićkoj obitelji. Njegov otac, koji je radio u osiguravajućem društvu, umire od srčanog udara 1904. godine. Ubrzo nakon toga (1909) majka, Marie de (Fonscolombe) Exupéry (1875-1972), umjetnica, s djecom seli u Le Mans. Antoine provodi djetinjstvo u dvorcu Saint-Maurice-de-Rémens, u okruženju svojih sestara, teta, rođaka i dadilja. Obrazovao se u jezuitskoj školi u Montgréu i Le Mansu, te u katoličkoj školi u Švicarskoj (1915-1917).

Prekretnica u njegovom životu dogodila se 1921, za vrijeme odsluženja vojnog roka u Strassbourghu, gdje se prvi puta susreo sa svojom najvećom ljubavi i životnom strasti – letenjem. Godine 1922., nakon što je dobio letnu dozvolu, seli se u Pariz, gdje se počinje baviti pisanjem.

Svoj prvi roman «Južna pošta» izdaje 1929. a potom objavljuje svoja najveća djela «Mali princ» (1943) i «Tvrđava» (1948). Osnovna tema njegovih romana je pilotski život u kojem Saint-Exupéry veliča opasne pustolovine kao najviši doseg svoga znanja, veličajući pritom etiku ljudske veličine, solidarnost i požrtvovanje. Junaci romana smireno se suočuju sa smrću zadržavajući do kraja osječaj dužnosti, koji u ovom romanu poprima gotovo mistične obrise.

Tridesetih godina izdaje roman «Noćni let» (1931) koji je iste godine osvojio nagradu «Prix Femina» te ubrzo postao svjetski bestseler. U engleskom prijevodu ovog djela sudjelovao je osobno James Joyce a 1933. po njemu je snimljen film sa Clarkom Gableom i Lionelom Barrymoreom.

Ohrabren od André Gidea, napisao je knjigu o pilotima, «Zemlja i ljudi» koja je izašla 1939. godine, a te iste godine osvojila nagradu «Grand Prix du Roman» francuske akademije i nagradu «National Book Award» u Americi. Ovo, za mnoge njegovo najbolje djelo, zrači ljubavlju prema našoj planeti koju traži avion izgubljen u hladnim, sjajnim prostranstvima.

Slične preokupacije Saint-Exupéry nastavlja i u poshumno objavljenom djelu «Utvrda» (1948), koja pokazuje i rastući pesimizam u pogledu čovjekove sudbine. Posmrtno su mu 1953. godine objavljena «Pisma iz mladosti» (1923-31) i «Sveske», a 1955. «Pisma svojoj majci» i «Smisao života» (1956).

Godine 1943. Saint-Exupéry se pridružio francuskim snagama u egzilu, koje su bile stacionirane u Alžiru. Prestar da bi letio, lošeg zdravlja (patio je od nesvjestica i vrućica), još je jednom prekršio pravilo i 31. srpnja 1944. poletio sa Sardinije preko Mediterana do obale Francuske. Nikada više nije viđen. Tri tjedna kasnije, Pariz je bio oslobođen.